Na današnji dan, prije više od 70 godina, od kad obilužavamo Dan ljudski prava, potpisana je Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima, kojom je priznato pravo svi ljudi na „život, slobodu i sigurnost, brez ikaki razlika“, prava koja imaju sve osobe i koja se stiču rođenjom, koja su neotuđiva i nediljiva, svojstvena svim ljudima, brez obzira na državljanstvo, pribivalište, pol, nacionalnu el etničku pripadnost, poriklo, boju kože, viru, jezik el bilo koje drugo svojstvo.
Evropska konvencija o ljudskim pravima osmišljena je da pomogne državama članicama da obezbide poštovanje osnovni ljudski prava u svim okolnostima, kako bi svi ljudi mogli živit dostojanstveno i ravnopravno, brez diskriminacije.
U sferu zaštite ljudski prava, spada rišavanje problema koje pojedinci el određene grupe ljudi, imaje u svakodnevnom životu.
Poslidnji decenija jedno od najznačajniji karakteristika savrimenog društva jeste brzo širenje, odnosno ekstenzivan prodor informacioni i komunikacioni tehnologija, što s jedne strane pridstavlja vrlo važnu komponentu razvoja, koja će unapridit kvalitet života u tušta oblasti, dok s druge strane, pridstavlja rizik, jer postoji mogućnost da se još više poveća nejednakost u društvu, odnosno da znatan dio stanovništva ostane „digitalno isključen“.
Na osnovu višegodišnjeg iskustva kancelarije Lokalnog ombudsmana, a kad divanimo o kategorijama stanovništva koje se često navode da su grupa pod rizikom, uviđamo da osobe starije od 65 godina, spadaje u jednu od kategorija s najvećim rizikom od digitalne isključenosti. Ukoliko se nuz razvoj digitalne tehnologije ne bude vodilo računa i o pravu stariji osoba da budu digitalno informisane, digitalno edukovane i digitalno uključene, ovi građani bi mogli ostat brez tušta prava, koja njim pripadaje.
Smatramo da društvo ima obavezu i dužnost da obezbidi ravnopravnost stariji građana, kako bi mogli učestvovat u svim aspektima društvenog života, ostvarivaje svoja prava, zadovoljavaje svoje potribe i vode ispunjenije i kvalitetnije živote.
Subatica, 10.12.2024.
